By Vedrana Malec

Latest

SNALAŽLJIVOST POLA ZDRAVLJA, KADA NEMA DRUGOG IZBORA

Zdravlje je pola uspijeha u sportu. Ako sportaš nije zdrav, u potpunosti spreman i bez ikakvih bolova nije u mogućnosti dati sto posto od sebe, te njegovi rezultati pate. Za zadravlje sportaša brinu fizioterapeuti. Osobe školovane kako bi u što kraćem vremenu sportaša oporavile i vratile u top formu.  Kada dođe do ozljeda već je kasno, preventivno se treba djelovati od samog početka.

VAŽNOST FIZIOTERAPEUTA U EKIPI

Svaki sport ima svoje posebnosti, karakteristične ozljede ili bolove. Svaki sportaš je drugačiji, sklon ozljedama ili sposoban trpiti bol manje ili više. Nakon napornih treninga i natjecanja sportašima je bitna regeneracija, ubrzani oporavak mišića ili tretman koji će im umanjiti bol. Zato postoje fizioterapeuti, osobe koje su školovane kako bi poznavale osnovna načela fizioterapije u sportskoj medicini, prepoznavanje i zbrinjavanje ozljeda, prepoznavanje sindroma prenaprezanja.No, osim toga, fizioterapeut sebe moram “unjeti sto” posto u posao, dobro poznavati svakog pojedinca kako bi pomogao ukupnom radu ekipe ili kluba. Snalažljivost, inteligencija i pronicljivost samo su neke “dodatne” osobine koje mogu donijeti prevagu za uspješan rad, a što je često udružen s nepredvidivim teškoćama i komplikacijama, ali i s nedostatkom vremena i opreme.

Fizioterapeut ju u klubu, specifična osoba i morao bi djelovati:

-  kao samostalna stručna i osoba od povjerenja,

-  ekipno zajedno s klupskim liječnikom (kao izvršitelj i suradnik),

-  u kompleksnoj suradnji sa cijelim stručnim stožerom (trener, pomoćni treneri, trenerom za tjelesnu pripremu, nutricionistom i tehnikom).

Prije svega, izuzetno je važan dobar, prijateljski odnos, kako sa samim sportašima, tako i trenerom i vodstvom kluba. Bitno je povjerenje koje se stvara, jer treba postojati vjera u rješavanje zdrastvenih problema, metode koje fizioterapeut koristi u liječenju, te da je to što on radi jedino ispravno i da vodi na pravi put. Uz to, fizioterapeut često iz sportaša uspijeva izvući i više nego što on misli da je moguće, djelujući na njegovu “psihu” vrativši mu vjeru u sebe i njegove sposobnosti.

RAZGOVOR S JEDNOM OD NAJBOLJIH HRVATSKIH FIZIOTERAPEUTA

Alica Fabijanić, definitvno se svojim radom pomaknula na samoj ljestvici fizioterapeuta u Hrvatskoj, a tako i u svijetu, jako visoko. Vođa je medicinskog tima Hrvatske ragbijaške reprezentacije, radi sa gotovo svim vrhunskim sportašima, od Kostelića, Balića, Karlovića do onih manje poznatih, radeći u miru, povućeno, ali cijelim srcem, u najkraćem vremenu osposobi sportaša za treninge i natjecanja.

- Najviše me veseli fizički rad, kada svojim rukama odradim terapiju do te mjere da sportaš već nakon prvog susreta osjeti znatno olakšanje. Raditi s muškom ekipom, za jednu ženu izuzetno je teško, no kada postoji povjerenje, te provjerena sigurnost u fizioterapeuta, sve je puno lakše.

Alica s igračima i pacijentima nije samo fizioterapeut već prijatelj što ostavlja poseban osjećaj pripadanja i sigurnosti, kontakt se održava i nakon odrađene terapije ili treninga.

- Meni je važno poznavati i privatnu stranu svog pacijenta jer što bolje ja poznajem njega i on mene, rezultati u liječenju su bolji. Iako taj posao ne djeluje toliko zahtjevno, izuzetno je odgovoran, te je potrebno puno energije i volje da bi se izdržao korak sa sportašima, rekla je Alica.

Alica na zadatku (privatne snimke , skinuto s Facebook-a )                  

            561875_10151205363357086_1373686740_n[1]

Alica na zadatku(privatne snimke)

Pružanje pomoći ozljeđenom ragbijašu za vrijeme utakmice

Osim klasičnog rada, ona svoje terapije završava Kinesio tapingom, tzv.elastičnim zavojem kojim zagrijava ozljeđeno tkivo te pomaže u prokrvljenosti što dovodi do bržeg oporavka, te je instruktor na tečajevima Kinesio tapinga u Hrvatskoj i inozemstvu.

-U sportu je jako bitno da fizioterapeut zna  kvalitetno i pravilno  zalijepiti “tape”, jer u suprotnom može naštetiti sportašu, pa je moja zadaća na tečajeve privući što više fizioterapeuta, te im znanje prenjeti što točnije, zaključila je Alica, i nadodala kako je izuzetno važno da svaki, klub, ekipa, pojedinac ima osobu od povjerenja, fizioterapeuta, koji će se brinuti za njega i njegovo zdravlje jer inače ni najjači treninzi nemaju smisla ako nakon njih nastaju ozljede.

Primjer Kinesio tapinga

Primjer Kinesio tapinga
Foto: Vedrana Malec

A ŠTO SA SPORTAŠIMA KOJI NEMAJU FIZIOTERAPEUTA U EKIPI?

Puno je slučajeva kada ekipa nema fizoterapeuta. U vrhunskom sportu to predstavlja veliki problem, jer samo mali tretman nakon natjecanja može puno značiti u oporavku, naručito ako se naporni treninzi i natjecanja nastavljaju iz dana u dan. Sportaši koji su zakinuti za takvu osobu češće su skloni ozljedama, lutaju , nesigurni su i isprobavaju sve i svašta kako bi si pomogli. Najčešća metoda kojoj takvi sportaši prilaze je korištenje Compexa, elektroterapijskog uređaja koji svojim radom pomaže u regeneraciji, snaženju  mišića ili opuštanju.

Andrej Burić, Hrvatski je olimpijac u skijaškom trčanju, te u svom timu nema fizioterapeuta, prvenstveno zbog nedostatka sredstava. Zamjenu za njega  je našao u primjeni Compexa, kako i sam kaže korisnog suradnik koji je dobar i koristan, ali ipak ne može zamijeniti ruke fizioterapeuta.

- Uložio sam dosta novaca u kupnju tog uređaja, no nisam razočaran. Koristim ga često prije treninga kako bi zagrijao mišiće i pripremio ih za napore, a nakon treninga kako bi ih prokrvio i opustio. Također, Compex ima i program koji pomaže pri ublažavanju upala i boli, pa često ukoliko dođe do bolova u zglobovima ili mišićima dok sam na putu, a nemam mogućnosti odlaska kod liječnika ili fizioterapeuta, stavim Compex nekoliko dana za redom i bol se smanji, objasnio je naš olimpijac Andrej Burić.

Compex- uređaj za elektrostimulaciju mišića

Compex-uređaj za elektrostimulaciju mišića
Foto: Vedrana Malec

Andrej Burić stavlja Compex uz pomoć prijateljice

Andrej Burić stavlja Compex uz pomoć prijateljice
Foto: Vedrana Malec

Nitko ne može osporiti važnost fizioterapeuta u sportu, njihova je uloga velika i bez njih svim sportašima rad bi bio otežan. No, ukoliko ne postoji mogućnost za posjedovanje jedne takve osobe od povjerenja, alternativa su definitivno uređaji koji pomažu pri oporavku i u poboljšanju rezulata. Compex, je definitivno, korisna, isprobana stvar, bez štetnih posljedica. Probajte..

“ČAROBNE” ČARAPE POMAŽU U TRENINGU

Kada je u pitanju vrhunski sport, sportaši osmišljavaju svakakve trikove kako bi bili brži, jači i olakšali si bolove tokom treninga i natjecanja. U posljednje vrijeme na natjecanjima sportova izdržljivosti, poput triatlona, trkačkih maratona, biciklizma, mogu se vidjeti sportaši koji nastupaju s čarapama do koljena. Iako na prvi pogled izgledaju smješno, te čarape, koje zapravo nisu obične čarape, već kompresijske, olakšavaju im kretanje. Ili barem oni vjeruju u to.

20130111_223812

Foto: Vedrana Malec

KARAKTERISTIKA KOMPRESIJSKIH ČARAPA

Glavna karakteristika kompresijskih čarapa je u njihovom pritisku. U početku se se koristile samo u  medicinske svrhe kod ljudi koji imaju problema s venama. Baš zbog tog pritiska koji stvaraju, ljudima s bolnim i proširenim venama olakšavaju život.  No, ubrzo su se osim u medicinske svrhe počele upotrebljavati i u sportu. Poznato je da tijelo pumpa krv od srca prema ekstremitetima. U sportu je to još jače izraženo.Tijekom aktivnosti gravitacija stvara tzv. bazene krvi u potkoljenicama i stopalima što stvara probleme s cirkulacijom, a  zgrušavanje krvi vodi ka osjećaju grčeva i umora u nogama. U tim slučajevima pritisak koji stvara kompresijska čarapa može pomoći. Naime, te elastične čarape, najuže su na gležnju dok prema koljenu postaju manje ograničavajuće. Zbog tog pritiska u venama, krv koja cirkulira prisiljena je prolaziti i kroz manje kanale pa se zbog povećanja arterijskog tlaka više krvi vraća u srce, a manje se nakuplja u nogama.

Trčanje u kompresijskim čarapama korisno je jer:
– poboljšava dopremu kisika do mišića
– brzo uklanja mliječnu kiselinu
– stabilizira potkoljenicu za veću učinkovitost mišića
– pojačava brzi protok krvi venama do srca kroz učinkovitije pumpanje krvi u listovima, što dovodi do povećanog kapaciteta izdržljivosti
– djeluje preventivno kod grča
– minimizira zamor mišića i poboljšava opću ravnotežu

Danas se mogu pronaći čarape do koljena, ali i one koje podsjećaju na tajice te pokrivaju cijelu površinu noge. Također, proizvođači su osmislili čarape koje se koriste nakon natjecanja, kao regeneracijske, te one koje služe za korištenje na utrkama. Osnovna razlika između sportskih kompresijskih čarapa i onih koji se koriste u medicini je u čvrstoći kompresije, odnosno koliko čarapa jako stisne nogu, što u medicini određuje doktor ovisno o stupnju venskog oštećenja.

POMAŽU LI TE ČARAPE ZAISTA?

Na to pitanje nitko nije dao konačan odgovor. Sportaši koji vjeruju u to, kažu da osjećaju znatne promjene, uveliko olakšanje u nogama i bolje rezultate. No, zapravo ne postoje studije koje bi to dokazale.  Prema istraživanju American College of Sports Medicine ne postoje dokazi koji bi ukazali na promjene u količini kisika, pulsu ili minutama ventilacije između onih  sportaša koji su nosili te čarape i onih koji nisu. No, ipak se sportašima sugerira da te čarape nose nakon napora, jer tada ubrzavaju regeneraciju i smanjuju količinu mliječne kiseline.

SLUČAJ BICIKLISTA

U biciklizmu je upotreba kompresijskih čarapa zabranjena. Biciklistička federacija UCI zabranila je korištenje tih čarapa za vrijeme i nakon utrke iz razloga što sportašima pomažu pri bržoj regeneraciji, pa se na njihovu upotrebu gleda slično kao na doping.

Hrvatski biciklist Tomislav Katalenić o kompresijskim čarapama imao je samo riječi hvale, te iako zna da su zabranjene često ih koristi nakon treninga kako bi si ubrzao oporavak.

- prva stvar koja mi je postala i na oko vidljiva nakon što sam obukao kompresijske čarape nakon utrke je ta što su mi listovi ostali znatno tanji, nije došlo do njihovog napuhivanja, zbog pojačane cirkulacije. Ja mogu reći da na meni djeluju, jer nakon što ih skinem noge mi nisu teške, već su lagane kao da prije ništa nisam ni radio, rekao je Tomislav preporučujuć ih svima koji se bave sportovima u kojima zbog dugog napora dolazi do zamora u nogama te zaključio da ukoliko već ne vjerujete njihovom djelovanju za vrijeme natjecanje, koristite ih nakon jerznatno pomažu u oporavku.

Tomislav, prvi s lijeva, koristi kompresijske čarape nakon treninga (privatna arhiva)

Tomislav, prvi s lijeva, koristi kompresijske čarape nakon treninga (privatna arhiva)

Primjeri upotrebe kompresijskih čarapa:

Foto: Vedrana Malec

20130111_223857            531386_4417916848832_2140376764_n[1]            25072010812

http://journals.lww.com

SNJEŽNA KRALJICA, LUKSUZ ILI HRVATSKI STANDARD?

I osmi puta za redom zagrebačko Sljeme ugostilo je skijaški cirkus na utrci Svjetskog kupa, Snow queen trophy. Osim utrke, velika količina ljudi slila se i u glavni grad kako bi podržalo najbolje skijaše i skijašice. No, kao i svake godine veliko se pitanje postavlja, je li Snježna kraljica isplatljiva za jednu malu zemlju kao što je Hrvatska ili Grad Zagreb, koji je sve, samo ne skijaški centar. Priče su različite, komentari svakojaki. Sudjelujući na utrkama ove, kao i prijašnjih godina, dalo bi se zaključiti da je puno novca uloženo, a malo toga dobiveno nazad. No, je li to stvarno tako?…

Brojna ciljna arena, tzv.vip publika

Brojna ciljna arena, tzv.vip publika
Foto: Vedrana Malec

NOVČANI IZDACI

Kada se spomene ukupni iznos koji je uložen u same utrke zvuči definitvno previše. Koliko je poznato, utrošeno je preko 23 milijuna kuna. Većinskim djelom od sponzora.Sponzora koji traže nešto i za uzvrat. Kada se pogleda platinum tribina, djeluje kao da su svi došli na Sljeme samo kako bi bili viđeni, dobro se najeli i popili , a navijanje stavili u drugi plan. Ali nije to u potpunosti tako. Da, istina je, u šatoru koji je grijan hrana je konstantno svježa, vino je najfinije, svira muzika. I postavlja se pitanje da li je to potrebno ili bi i manja količina svega toga bila dovoljna? Vjerojatno bi. Ali baš ti sponzori koji sami događaj financiraju s preko 15 milijuna kuna to definitvno i zaslužuju. A i atmosfera u samoj ciljnoj ravnini bila bi daleko slabija da ih nema. Sam događaj traje tri dana. No, organizacija traje puno dulje. Uključeno je preko 1000 ljudi koji mjesecima rade na stazi, što od samog prirpemanja snjega, do postavljanja ograda, tribina, šatora.I to košta. Ni zetovi busevi nisu besplatni. Ni hrana koja se nudi posjetiteljima, ni brojni koncerti. I sve to traje baš ta tri dana. Zagrepčani često ističu kako to grad previše košta. Košta ga nešto više od 4 milijuna kuna. Za tri dana spektakla svjetskih razmjera. Utrku  su uz CNN prenosile još 22 televizijske kuće, te azijski Eurosport, što se s obzirom na njihovo tržište može smatrati velikim uspjehom  i promocijom prije svega Grada Zagreba i Hrvatske. S obzirom na cijenu karata i ono što se gledatelju pruža u toj karti luksuz zapravo dobiva gledatelj.  A trošak i nije toliko velik za besplatnu reklamu u svijetu, vrhunsku zabavu, dolazak najvećih legendi skijaškog svijeta i brojne ljubitelje skijanja koji jedva dočekaju da i njihovo domaće skijalište, koje inače nije dovoljno iskorišteno, pokaže svoj sjaj.

priprema staze, uz pomoć velikog broja radnika

Priprema staze, uz pomoć velikog broja radnika
Foto: Vedrana Malec

 

KOMENTARI GLEDATELJA

Atmosfera je na Sljemenskoj utrci kao i uvijek do sada bila izvrsna. Svakako je iznenadio broj gledatelja na ženskoj utrci, oko 10 000 , s obzirom da Hrvatska nije imala predstavnicu koja se mogla boriti za sam vrh. I to pokazuje koliko se žudi za takvim događajima kod nas. Navijalo se jednako za sve, one najjače ,ali i one najslabije. Jedan od gledatelja, Krešimir Zubčić, najbolje je opisao sam događaj rječima ” bilo je fenomenalno”. Kako i sam kaže na utrke dolazi svake godine, i atmosfera, kao i organizacija iz godine u godinu sve je bolja. Prije svega tu se mora pohvaliti izvrsnog DJ-a, ali i navijače koji su gromoglasno pratili njegove upute.

- ja se nadam da će i u sljedećim godinama kad Ivica prestane skijati Sljeme moći zadržati takvu organizacijsku razinu natjecanja te da grad neće izgubiti tako jedno važno natjecanje koje je od izuzetne turističke važnosti, nadodao je Krešimir i odjurio na Krumpirište po okrijepu.

Krešimir s ekipom

Krešimir s ekipom
Foto: Vedrana Malec

Katarina, koja je prvi puta došla na sljemensku utrku, ponajviše je bila oduševljena utrkom legendi, jer kako i sama kaže skijanje prati od malih nogu i vidjeti Janicu Kostelić, Marca Giraldellija i ostale legende skijanja, u živo, neprocijenjivo je.

Za ljubitelje skijanja ovaj događaj nije preskup. Niti luksuz. Cijene karata su za obične građane pristupačne, oni koji imaju i žele kupiti skuplju kartu, uz nju će dobiti i više, ako mogu i žele, zašto si ne bi priuštili?! Ni, Grad Zagreb nije gubitnik u ovoj prići. Dapače, profit je dugoročan i koristan za razvoj. Možda nagradni fond natjecatelja je malo previsok, no i to se financira od sponzora i samo još jače motivira svakog natjecatelja da publici pruži još više od sebe. Zaključak. Možemo se samo nadati da će se ovo natjecanje održati i nakon odlaska Kostelića iz skijanja jer će Grad definitivno izgubiti manifestaciju koja ga prikazuje u najboljem svijetlu cijelom svijetu, za ne tako velike novce iz proračuna. Jedina zamjerka koja je vidljiva je nemogućnost skijanja Zagrepčana na Sljemenu prije utrke, a ni nakon, zbog (ne)uređenja  staze, čime bi se privuklo još više posjetitelja, posebno djece koja bi jednog dana mogla nasljediti Janicu i Ivicu i održati ovaj događaj, koji nije samo natjecanje, na jednako visokoj razini.

dolazak gledatelja

Dolazak gledatelja
Foto:Vedrana Malec

Navijačice uživaju u zabavi i okrijepi

Navijačice uživaju u zabavi i okrijepi
Foto: Vedrana Malec

Snimka: atmosfera i ugođaj na Sljemenskoj utrci

UMIRUJUĆE ČARI AUSTRIJSKIH LJEPOTA

Ako netko zna kvalitetno iskoristiti ono što mu je priroda dala, onda su to definitivno Austrijanci. Oni sva svoja prirodna dobra jako dobro turistički koriste, iskorištavaju i puno u njih ulažu.  Alpe, koje su njihovo glavno blago, ali i obična seoska domaćinstva dovode do te razine da svima staje dah kada to vide, osjete i dožive. Obična domaćinstva njima su hoteli, ne luksuzni, ali baš taj osjećaj topline doma privlači ljude.Barem u Alpe i alpska područja.

Ramsau am Dachstein

Ramsau am Dachstein

 

Meni jedno od omiljenih mjesta u Austriji svakako je maleno mjesto Ramsau am Dachstein, smješteno u pokrajini Štajerska, nalazi se na 1200m nadmorske visine, ispod ledenjaka Daachstein. Dođete li  ljeti , zelenilo pašnjaka, sloboda životinja i veliki broj ljudi u rekreaciji odmah će vas povući da izađete i prošećete. Dođete li zimi, pogled vam prvo pada na nepregledne staze za skijaško trčanje, puno ljudi, od onih najmanjih do najstraijih kako se skijaju, ili šeću, sanjkaju. Čak i miris životinja koji dopire iz štaglja svake kuće ima posebnu čar u tom ambijentu.  Na površini od  75, 33km kvadratna ima tek nekoliko velikih  luksuznih hotela, sve drugo su prekrasne drvene kuće, pretvorene u hotele, okružene velikim dvorištima i pašnjacima.

Pogled na mjesto i skijaške staze u okolici

Pogled na mjesto i skijaške staze u okolici ljeti
Foto: Vedrana Malec

BAZA SKIJAŠA TRKAČA

Iako je od poznatog alpskog skijališta Schladminga udaljen tek 10 min vožnje automobilom, te na njegovom području postoji nekoliko kvalitetnih alpskih staza, Ramsau je prvenstveno nordijski centar. Zbog svoje konfiguracije, ali i infrastrukture, skijaši trkači i skakači odbarali su ga kao bazu i za ljetne i zimske pripreme. Kada ljeti nema snjega u podnožju, na 10ak km udaljenosti nalazi se gondola  koja vodi na najviši vrh ledenjaka Dachstein koji se nalazi na visini od 3000m nadmorske visine.  Gore su kroz cijelu godinu uređene staze za skijaško trčanje u dužini od 15km, te planinarske staze do najvišeg vrha. Također , uređene su i stjene za planinare koji vrlo rado prve planinarske korake rade baš na tim stijenama. Kao dodatna atrakcija otvorena je špilja od leda, u kojoj se nalaze razne figure, ovisno o temama koje su aktualne , crtanih likova i park za djecu. Sve od leda, osvjetljeno tako da daje dojam stvarnih figura. U podnožju se uz nepregledne pješačke i  biciklističke staze  nalazi jedan od najkvalitatnijih rolbahn-ova( uređena staza za rolanje) te kvalitetno opremljena teretana i dijagnostički centar koji svim reprezentacijama svijeta olakšava rad.

gondala prema vrhu ledenjaka

Gondala prema vrhu ledenjaka
Foto: Vedrana Malec

skijaška staza na ledanju

Skijaška staza na ledanjaku
Foto: Vedrana Malec

Ledena špilja- imitacija udarca glavom Zidane-materazzi na nogometnom SP

Ledena špilja- imitacija udarca glavom Zidane-Materazzi na nogometnom SP
Foto: Vedrana Malec

TURISTIČKA PONUDA

Uz sve te prirodne pogodnosti koje imaju , oni puno ulažu. Svake godine uređuje se nešto novo, dodaje neka nova atrkacija kako bi se stalne goste, kojih ima najviše i redovito svake godine navraćaju baš u ista domaćinstva, te stvaraju već prijateljski odnos s domaćinima, privuklo nazad. Napravljeno je umjetno jezero koje ljeti služi kao kupalište, a zimi kao klizalište, dječja igrališta, ljetno sanjkalište, jahanje na konjima, vožnja go kartom, sve to tako jednostavno, a prirodno. Zimi najveći dojam ostavlja vožnja saonicama s konjskom zaprekom u sumrak. Svakako je zanimljivo da tamo nema velikih kafića,nema tuluma ni after ski partija,  nema skupih dućana, a opet je posjetitelja kroz cijelu godinu, zabavu nalaze u prirodi i miru i tišini koje to mjesto pruža samim osvrtanjem oko sebe.

Ostala ponuda u Ramsau :

Bizoni smješteni uz samu cestu            DSC00225           Vožnja kočijom po mjestu

Bizoni kao atrakcija uz cestu                                                                                                             Razgledavanje mjesta kočijom

DSCN5149                           14012010590

Zimi alpska staza, ljeti staza za go kart              Rekreativne staze za skijaško trčanje

Ne zaostaje Hrvatska po ljepotama puno za Austrijom. Ali, samo od ljepota nema kruha.Turistima treba nešto i pružiti, iskoristi to što nam je priroda dala. Austrijanci to rade na izvrstan način. Možda je vrijeme da se i mi ugledamo na takav način privlačenja turista i nešto promijenimo, uložimo…jer materijala za to definitivno imamo..

OBERWIESENTHAL- SELO IGRAČAKA

20130105_163052

Foto: Vedrana Malec

Na samoj granici Češke i Njemačke, nalazi se planinska pokrajina Saska.  Ta malena zajednica u blizini Ore Mountainsa  postala je turistički poznata po svojim proizvođačima igračaka.

IMG_2069

Foto: Vedrana Malec

Preko sto godina stara tradicija izrade igračaka, počela je zbog povećane proizvodnje drva, nakon što je to područje , posebno grad Oberwiesenthal presušilo rudama. Kako je mjesto preživljavalo od rudara, nakon što su iscrpili sve zalihe okrenuli su se preradi drva.  Samim time nastali su proizvođači igračaka, koji su svoje ukrase doveli do te razine da se kao božićna dekoracija prodaju diljem svijeta.

Ti tradicionalni ukrasi odišu barokom i prikazuju svjetski poznatu povijest toga područja.  Građeni su na tri ili četiri kata, unutar kojih se nalaze figurice ljudi, detaljno i precizno izrađene do te mjere da je na licima moguće vidjeti težak život koji su živjeli.  Izrada figurica je duga jer se svakoj od minijatura pridaje posebna pažnja, kako bi ostavili što bolji dojam na posjetitelje.  Svakom katu posebnu zanimljivost daju svjetla koja ga obasjavaju, te kotačić koji cijelu skulpturu lagano pokreče uz muziku.

Danas osim što se mogu pronaći jedino na ulicama ili trgovima obližnjih mjesta tih prostora, zauzimaju važno mjesto u muzejima. Najveća drvena skulptura tog tipa iznosi 10, 10m.

BOŽIČNI UKRASI SVJETSKI POZNATI

Uz njih, svaki prozor, bilo kuće ili hotela, krase drveni ukrasi, zaokruženi svijećama. Sami izgled te drvene minijature ovisi o želji izvođača, no karakteristični su oblici piramide, anđela ili luka prožete svijetlima koja ima daju poseban doživljaj. Unutrašnjost je izuzetno pažljivo i precizno izrađena,  te danas osim što se mogu kupiti kao suvenir ili razgledati u muzeju, služe i kao dekoracija na svakoj kući i svakom prozoru, pokazujući prolaznicima svu raskoš i umijeće koja je uložena u izradu.  Unutrašnjost je uglavnom izrezbarena šumskim motivima, motivima skijaša ili kraljeva koji su u početnim dobima izrade vladali tim prostorom.  A kako su prije stotinjak godina postali poznati božićni ukrasi, često su izrezbareni i božićnim simbolima poput zvijezda, božićnih drvca ili srca.

IMG_2070

Foto: Vedrana Malec

Prolazeći kroz  Oberwisenthal, maleno skijaško mjesto,  ukrašene ulice i prozori kuća daju poseban osjećaj topline, pa turisti osim što dolaze na skijanje i zimske praznike, vrijeme provode razgledavajući te sve šarene figurice,  koje jednostavno svojom jednostavnošću pozivaju na ponovni dolazak.

Primjer izgleda prozora na svakoj kući kada padne mrak

Foto: Vedrana Malec

20130105_170826               20130105_171155

ČUDAN JE ODNOS TRENERA I SPORTAŠA

Trenerica objašnjava što će se raditi na treningu
Foto: Vedrana Malec

U svakom sportu, bilo u dječjim kategorijama ili u onim nešto starijim, u amaterskom sport ili profesionalnom, trener ima ključnu ulogu. Trener osim što mora posjedovati veliko praktično znanje na području sporta, prije svega treba biti dobar “psiholog” koji će sportaša uspijeti motivirati i “natjerati” da da sve od sebe i kada je najteže.

VRSTE TRENERA

Struka danas trenere dijeli na tri osnovna tipa. Postoje strogi i kritični treneri, koji kroz svoj rad često naređuju te od sportaša puno zahtjevaju. Drugi tip su blagi i njegujući, koji se prema sportašima postavalju zaštitnićki, slušaju njihove potrebe te ih često ohrabruju i nagrađuju lijepim riječima ili nagradama. Posljednji tip trenera koji se spominje u literaturi su realne i autonomne osobe koja razmišljaju, provjeravaju i pretpostavljaju, željnu su usvojiti nova znanja te ih primjeniti u trenažnom procesu.
Vrlo je važna i suradnja roditelja i trenera, roditelj treba biti angažiran u djetetov sportski razvoj i napredak, al mora znat granicu, jer kada dolazi do zadiranja u stručni rad trenera, ili preveliki angažman u klubu gdje na vidjelo izlaze subjektivni interesi roditelja, dolazi do problema koji često završavaju negativno za samog sportaša.

PROBLEMI U KOMUNIKACIJI

Iako se trener gotovo uvijek trudi raditi sve kako bi njegov natjecatelj postigao maksimum i došao do što boljeg rezultata, često u svom radu zaboravlja da je taj sportaš samo osoba koja uz sport ima i drugi život koji treba poštovati. Svaki je sportaš indiviuda za sebe pa se tako i treba odnositi prema njemu. Ne odgovara svakome isti režim, treba razlikovati osobe koje bolje funkcioniraju pod pritiskom od onih koje ne, također treba odabrati trenutak kada sportaša treba pokuditi, a kada pohvaliti. Treneri često zaboravljaju na to. Kada se uđe u neku kolotečinu, svaki dan je isti, te treneri često niti ne primjete promjene na svom sportašu. Kada dođe do pada rezultata ili stagnacije, često dolazi i do problema u odnosu sportaš – trener. Dolazi do svađa, nesuglasica , a često kada to predugo traje i do prestanka suradnje ili do prekida karijere tog sportaša. Obično sportaši u taj period ulaze s pubertetom, postaju nezadovoljni jer počinju više toga shvaćati, raspituju se, saznaju nove informacije te počinju prigovarati treneru, što sami treneri često ne prihvaćaju i ne žele promijeniti princip rada što uništava njihov odnos.

PERSPEKTIVNA TAEKWONDO-ASICA ODUSTALA OD DALJNJEG RAZVOJA ZBOG TRENERA

Nedavno sam upoznala mladu perpektivnu, sada već bivšu, taekwondoašicu, Kristinu Brkić, koja je zbog svog klubskog trenera i odnosa s njome odlučila prestati trenirati iako je pred njom bla svijetla budućnost. Sama Kristina priznala mi je da joj je izuzetno teško bilo napustiti sport u kojem je od malena, no frustracije koje su se u njoj nakupljale tokom duljeg vremena dovele su je do te teške odluke. Kada je bila manja sve je funkcioniralo, no kako je odrastala i njene potrebe su postale veće, također nije dobro podnosila svakodnevna prigovaranja na treningu, stalni osjećaj da ono sto ona napravi ili izvede ne valja te je s velikim nezadovoljstvom počela dolaziti na treninge. Dok naposljetku nije skroz prestala dolaziti. Njen trener vjeruje kako sportaša ne treba hvaliti, nego ga stalno tjerati na više, no njoj to nije odgovoralo, jednostavno je koji put željela čuti i pokoju pohvalu za svoj rad. Kako njen trener nije želio promijeniti način svog rada, niti je najvjerojatnije posjedovao dovoljno znanja za to, i sama priznaje da je primjetila samo malo želje za promjenom kod njega, bilo kakav pomak ostala bi u sportu, ovako, nije to sve imalo smisla. Danas je i sama trenerica, radi s malom djecom u klubu i trudi se ne ponoviti pogreške svoga trenera, iako je i sama svjesna da nije lako udovoljiti svim individuama posebno.
DSCN0188                                                                                        Razgovor s Kristinom Brkić

Teško je zaključiti kao bi se trener trebao odnositi prema svojim sportašima. Svatko je drugačija osoba i svatko drugačije vidi stvari. Važno je da trener pozna svoje sportaše,  da sluša njihove potrebe, kao što je potrebno i da sportaš ima povjerenja  u trenera. Ako toga nema, njihov  prestanak suradnje možda i je najbolja opcija..

ŠKOLA SKIJAŠKOG TRČANJA NA SLJEMENU

U želji da promoviraju sebe i svoj rad, ali prevenstveno da pokažu da skijaša trkača ima i u Zagrebu, skijaški klub Sljeme Zagreb održao je besplatnu školu skijanja na svojoj domaćoj sljemenskoj stazi.

Foto :Vedrana Malec

Foto :Vedrana Malec

Skijaški klub Sljeme Zagreb nakon ljetne škole održane u devetom mjesecu na zagrebačkom Jarunu, održao je i zimsku školu skijanja, pod nazivom Skijaškim trčanjem od rane mladosti,do zdrave duboke starosti. Cilj je svima zainteresiranima pružiti mogućnost besplatnog početnog tečaja, kako bi se upoznali sa čarima ovog iznimno zdravog sporta.
Prijaviti su se mogli svi, i oni mali, i oni nešto veći jer je program bio podjeljen na dio za djecu, te posebno za odrasle koji su već nakon nekoliko početnih vježbica uhvatili osjećaj i pohvatali prve korake. Cijeli događaj odražao se na livadi ispred apartmanske kuće Snježna kraljica na Sljemenu, na kojoj započinje skijaška staza. Organizatori su se pobrinuli da za svakog sudionika osiguraju kompletnu opremu, te osigurali stazu kako ne bi došlo do nepoželjnih  ozljeda. Događaj je realiziran zahvaljujući natječaju Gradskog poglavarstva i pomoći Ministarstva socijalne politike i mladih koji su financijski pomogli mladim entuzijastima iz skijaškog kluba u njihovom naumu.

VELIKI ODAZIV IZNENADIO I SAME ORGANIZATORE

Kako skijaško trčanje nije jedan od zastupljenijih sportova, pogotovo ne u Zagrebu, organizatore je iznenadio veliki broj prijavljenih sudionika, koji su pokazali veliki interes za rekreativno bavljenje tim sportom. Sve skupa prijavilo se preko 60 građana. Cijeli program vodila je i nadgledala bivša skijašica, a sada trenerica u klubu, Lorena, koja je vodila dječju školu te s njima savladavala njihove prve korake, dok je za odrasle bio zadužen učitelj skijanja Gordan. Za djecu je najzanimljivije bilo savladavanje poligona, provlačenje kroz kolute i zaobilaženje čunjića, dok je kod odraslih adrenalin odradio svoje nakon što su su se vratili iz cijelog kruga od 600m i svladavanja svojih prvih nizbrdica. Nakon dva sata treninga, već vidno umorni, sudionici su se nastavili družiti uz kuhano vino i kolače, željno iščekujući neku sljedeću takvu manifestaciju.
Najmlađi sudionik bila je petogodišnja Marina koja je jako brzo shvatila što i kako treba raditi, te na ponos mame Ivane i starijim kolegama pokazala da to što je najmlađa ne znači i da je najlošija.
– Jako me veseli ovakav događaj tako blizu Zagreba, osim što su na svježem zraku i na snjegu, djeca razvijaju koordinaciju i uče nešto novo, iako već na izmaku snaga, Marina je bila jako tužna kada je druženju došao kraj, rekla mi je njena  mama Ivana.
Većina sudionika prvi je put stala na skije za skijaško trčanje, pa su ih ponajviše bunile “tanke ” skije i dugi štapovi, po čemu se skijaško trčanje razlikuje od alpskog skijanja. Iako je padova bilo, uglavnom su bili bezopasni pa nije bilo nikakvih ozjeda i svi su Sljeme napustili s velikim osmjehom na licu.

Iako su padovi izgledali opasno,  ozljeda nije bilo

Iako ih je bilo, padovi su ipak bili bezopasni
Foto: Vedrana Malec

djeca na poligonu

Djeca su vježbala na poligonu
Foto: Vedrana Malec

 

MLADI KLUB, PUN AMBICIJA

Skijaški klub Sljeme Zagreb trenutno je jedini aktivni klub skijaškog trčanja u Zagrebu. Iako postoje od 2003.godine, aktivno djeluju u posljednje tri godine, pa su s početnih tri člana i dvije natjecateljice, danas došli do 86 članova i 16 natjecatelja što je za njih veliki uspjeh. Uz vodstvo dva trenera, te uz sve problem s kojima se susreću hrabro koračaju naprijed kako bi se o skijaškom trčanju u Zagrebu ponovno pričalo.
– Odaziv svih ovih ljudi koji nikada nisu skijali, dapače, mnogi nikada nisu ni čuli da na Sljemenu postoji skijaška staza, a vole zimske sportove i žele se zdravo i gotovo bezopasno rekreirati, nama je motiv da ih privučemo na Sljeme i omogućimo čim bolje uvjete za treniranje, zaključio je tajnik kluba Gordan Mlinarić i pozvao sve da im se pridruže.

fotograf: Vedrana Malec

Nogometna utakmica na skijama, na samom kraju izazvala najviše uzbuđenja
Foto: Vedrana Malec

Snimka prvih koraka skijaškog trčanja sudionika škole

Snimila: Vedrana Malec

Follow

Get every new post delivered to your Inbox.