By Vedrana Malec

Aside

BORBA PROTIV DOPINGA SPORA I TEŠKA, ALI MORA BITI UPORNA

Kada se malo analizira vrhunski sport, vidljivo je da su rezultati sportaša sve bolji, oni su sve izdržljiviji, sve brži, spremniji.U čemu je tajna u odnosu na mnoge godine prije? Jesu li stvarno danas ljudi snažniji nego prijašnjih godina? Izdržljiviji? Ili se tu javljaju i druge komponente?! Doping u sportu, mogli bi se reći, javna je tajna. Svi su svijesni da je tu i da postoji te iako je borba protiv dopinga u sportu na visokoj razini, smanjivanje ili suzbijanje nije ni blizu.

Image

Foto: Vedrana Malec

Sportaši redovito uzimaju dodatke prehrani kako bi ojačali organizam, ubrzali regeneraciju nakon treninga ili si pomogli pri napornim treninzima. No, danas je to otišlo predaleko. Kako bi se postigli što bolji rezultati mijenja se krv, uzimaju štetni suplimenti , ne razmišlja se o zdravlju pojedinca već samo o konačnom cilju, rezultatu. Sportaši su postali stvari, moglo bi se čak reći i strojevi.

POVIJESNE ČINJENICE

Povijest upotrebe nedozvoljenih sredstava u sportu doseže još iz 19.stoljeća. Thomas Hick prvi je atletičar koji je još davne 1904. godine maraton otrčao uz pomoć sirovih jaja, te primajući injekcije strihinina tokom utrke. Iako je to prvi tako zabilježen slučaj, još prije bilo je poznato da se kofein, kokain ili alkohol koriste kao pomoć da bi se brže i bolje došlo do rezultata.

Još davne 1928. IAAF ( atletska svjetska federacija) bila je prva sportska federacija koja je krenula u borbu protiv dopinga.  Smrt danskog biciklista Knud Enemark Jensena na Olimpijskim igrama u Rimu 1960., kojem je u krvi pronađena veća količina amfetamina, osvjestila je javnost i pokrenula snažniju borbu protiv upotrebe nedozvoljenih sredstava. 1999. godine nakon konferencije u Švicarskoj Laussani  osnovana je svjetska antidopingška agencija WADA.

WADA

World Anti-Doping Agency  svjetska je organizacija zadužena za suzbijanje dopinga u sportu. Središte joj je u Švicarskoj Laussani, a područje djelovanja prošireno je na cijeli svijet i  sportove. Svaka država koja je bila spremna potpisati Kopenhagensku deklaraciju o suzbijanju dopinga u sportu  mora imati i nacionalnu organizaciju, koja odgovara svjetskoj organizaciji. Tako u Hrvatskoj od 2003. djeluje HADA.

HADA

Hrvatska agnecija za borbu protiv dopinga u sportu aktivno sudjeluje u borbi protiv dopinga od 2007. godine. Djelokrug Agencije čine stručni poslovi sustavnog praćenja i koordiniranja akcija vladinih i nevladinih organizacija u borbi protiv dopinga u športu, predlaganje i provođenje mjera u borbi protiv dopinga, te primjena konvencija, Kodeksa WADA-e, pravila međunarodnih športskih saveza i Međunarodnog olimpijskog odbora.  HADA je također prihvatila uvjete korištenja ADAMS-a , programa koji olakšava kontroliranje i praćenje sportaša.

ADAMS

Program pokrenut od Svjetske antidopinške organizacije, koji su prihvatile i sve nacionalne antidopinške organizacije kojima se olakšava praćenje sportaša te njihova kontrola. Adams popunjava svaki vrhunski sportaš na godišnjoj bazi, pri čemu se od njega zahtjeva da u taj program točno upiše kada i gdje se nalazi, te jedan sat dnevno u kojem on garantira da će se nalaziti na određenom mjestu kako bi ga antidopinška organizacija tamo mogla pronaći ukoliko ga želi “iznenaditi” kontrolom.  Ukoliko sportaša nema na mjestu koje je upisao, dobiva opomenu, a ukoliko se to ponovi više puta suspenziju jer se to smatra kao izbjegavanje kontrole.

ImagePrimjer jednog mjeseca kojeg sportaš popunjava u ADAMS  programu

DOPINŠKA KONTROLA- POSTUPAK

Postupak pri uzimanju uzorka krvi ili urina za kontrolu vrlo je sterilan, pažljiv i ne smije doći do pogreške. Ukoliko se uzima samo krv, što je čest slučaj na velikim natjecanjima kako se ne bi stvarale gužve,svaki natjecatelj sam otvara strogo čuvane kutijice s njegovim imenom, popunjava formulare i sve obavlja sam uz kontrolu liječnika iz antidopinške organizacije, nakon davanja uzorka ponovno sam zatvara kutijicu, provjerava sve podatkke kako ne bi došlo do pogreške ili miješanja uzorka. Ukoliko se na krvi neki od parametra pokažu višim od dozvoljene granice, prelazi se na drugi stupanj kontrole, davanje urina. U sportovima izdržljivosti poput biciklizma ili skijaškog trčanja bitna je granica hemoglobina koji pospješuje prijenos kisika kroz krv , te ukoliko je previsoka predstavlja opasnost za sportaša, ali može biti i jedan od signala da je sportaš koristio nedopuštena sredstva.  Kada je u pitanju davanje urina, od trenutka kada je sportaš stupio na kontrolu pa do kraja postupka liječnik se ne odvaja od njega te nema mogućnost napuštanja prostorije u kojoj se kontrola odvija. Postupak je sličan kao i kod vađenja krvi, uz to što se uzorci spremaju i čuvaju pa je mogućnost provjere moguća i godinama kasnije.

KAZNE

Ukoliko se dopinškom kontrolom dokaže da je sportaš koristio nedozvoljena sredstva sportaš može dobiti suspenziju od samo 5 dana pa do 2 godine ili totalne zabrane natjecanja. Ukoliko se prekršaj počinio prvi put kazna je obično 6 mjeseci zabrane nastupa, drugi prijestup je suspenzija od dvije godine, a za sve nakon toga sportaš dobiva totalnu zabranu nastupa i brisanje svih njegovih rezultata u periodu u kojem je dokazano korištenje dopinga.

DOPINGIRANI SPORTAŠI

Doping se ponajviše koristi u individualnim sporotvima izdržljivosti, biciklizam, veslanje, skijaško trčanje, ali danas sve česće i u grupnim sportovima. Lance Armstrong, osvajač svih najznačajnih biciklističkih toureva jedan je od primjera korištenja dopinga. NJemu je korištenje dopinga dokazano na uzorku uzetom prije nekoliko godina, zahvaljujući tom skladištenju uzoraka, te su mu oduzete sve titule i naslovi iz tog doba. A prije svega, nanesena je neponovljiva šteta njegovom imenu i liku i svemu što je on stvarao i radio u tom djelu života.  Također, poznat je i slučaj američke atletičarke Marion Jones, koja je osim što je koristila doping za natjecanja te zbog toga izgubila sve svoje medalje , zbog laganja na sudu o tome da li je koristila doping završila i u zatvoru, Danas je prihvatila svoju pogrešku i putujući svijetom  pokušava mladima  ukazati na štetnost korištenja zabranjenih sredstava. U Hrvatskoj javnosti najveći odjek u novijoj povijesti imala je suspenzija mlade  atletičarke Sandre Perković koja je nedozvoljene suplimente koristila zbog bolova u ledima, te zbog toga 6.mjeseci nije smjela nastupati na službenim natjecanjima.

Dalo bi se zaključiti da je doping postao  sastavni dio sportskog načina života, o njemu se sve zna i protiv njega se svi bore, a opet ga velika većina sportaša i primjenjuje. Netko u manjem obujmu, netko u većem, no on je tu. Antidopinške organizacije rade kvalitetno na obrazovanju mladih, ukazivanju na štetnost i pokušaju suzbijanja, no vidljivo je da su lječnici, treneri i sportaši koji koriste dopinška sredstva uvijek jedan korak ispred i gotovo ih je nemoguće otkriti.

One response

  1. Nigdje više nema poštenja, pa ni u sportu. Nažalost. Slažem se da treba obrazovati mlade sportaše jer to prvotno šteti njihovom zdravlju, a ne samo karijeri. Sva sreća da postoje antidopinške organizacije koje to pokušavaju suzbiti.

    January 7, 2013 at 1:20 pm

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s