By Vedrana Malec

ČUDAN JE ODNOS TRENERA I SPORTAŠA

Trenerica objašnjava što će se raditi na treningu
Foto: Vedrana Malec

U svakom sportu, bilo u dječjim kategorijama ili u onim nešto starijim, u amaterskom sport ili profesionalnom, trener ima ključnu ulogu. Trener osim što mora posjedovati veliko praktično znanje na području sporta, prije svega treba biti dobar “psiholog” koji će sportaša uspijeti motivirati i “natjerati” da da sve od sebe i kada je najteže.

VRSTE TRENERA

Struka danas trenere dijeli na tri osnovna tipa. Postoje strogi i kritični treneri, koji kroz svoj rad često naređuju te od sportaša puno zahtjevaju. Drugi tip su blagi i njegujući, koji se prema sportašima postavalju zaštitnićki, slušaju njihove potrebe te ih često ohrabruju i nagrađuju lijepim riječima ili nagradama. Posljednji tip trenera koji se spominje u literaturi su realne i autonomne osobe koja razmišljaju, provjeravaju i pretpostavljaju, željnu su usvojiti nova znanja te ih primjeniti u trenažnom procesu.
Vrlo je važna i suradnja roditelja i trenera, roditelj treba biti angažiran u djetetov sportski razvoj i napredak, al mora znat granicu, jer kada dolazi do zadiranja u stručni rad trenera, ili preveliki angažman u klubu gdje na vidjelo izlaze subjektivni interesi roditelja, dolazi do problema koji često završavaju negativno za samog sportaša.

PROBLEMI U KOMUNIKACIJI

Iako se trener gotovo uvijek trudi raditi sve kako bi njegov natjecatelj postigao maksimum i došao do što boljeg rezultata, često u svom radu zaboravlja da je taj sportaš samo osoba koja uz sport ima i drugi život koji treba poštovati. Svaki je sportaš indiviuda za sebe pa se tako i treba odnositi prema njemu. Ne odgovara svakome isti režim, treba razlikovati osobe koje bolje funkcioniraju pod pritiskom od onih koje ne, također treba odabrati trenutak kada sportaša treba pokuditi, a kada pohvaliti. Treneri često zaboravljaju na to. Kada se uđe u neku kolotečinu, svaki dan je isti, te treneri često niti ne primjete promjene na svom sportašu. Kada dođe do pada rezultata ili stagnacije, često dolazi i do problema u odnosu sportaš – trener. Dolazi do svađa, nesuglasica , a često kada to predugo traje i do prestanka suradnje ili do prekida karijere tog sportaša. Obično sportaši u taj period ulaze s pubertetom, postaju nezadovoljni jer počinju više toga shvaćati, raspituju se, saznaju nove informacije te počinju prigovarati treneru, što sami treneri često ne prihvaćaju i ne žele promijeniti princip rada što uništava njihov odnos.

PERSPEKTIVNA TAEKWONDO-ASICA ODUSTALA OD DALJNJEG RAZVOJA ZBOG TRENERA

Nedavno sam upoznala mladu perpektivnu, sada već bivšu, taekwondoašicu, Kristinu Brkić, koja je zbog svog klubskog trenera i odnosa s njome odlučila prestati trenirati iako je pred njom bla svijetla budućnost. Sama Kristina priznala mi je da joj je izuzetno teško bilo napustiti sport u kojem je od malena, no frustracije koje su se u njoj nakupljale tokom duljeg vremena dovele su je do te teške odluke. Kada je bila manja sve je funkcioniralo, no kako je odrastala i njene potrebe su postale veće, također nije dobro podnosila svakodnevna prigovaranja na treningu, stalni osjećaj da ono sto ona napravi ili izvede ne valja te je s velikim nezadovoljstvom počela dolaziti na treninge. Dok naposljetku nije skroz prestala dolaziti. Njen trener vjeruje kako sportaša ne treba hvaliti, nego ga stalno tjerati na više, no njoj to nije odgovoralo, jednostavno je koji put željela čuti i pokoju pohvalu za svoj rad. Kako njen trener nije želio promijeniti način svog rada, niti je najvjerojatnije posjedovao dovoljno znanja za to, i sama priznaje da je primjetila samo malo želje za promjenom kod njega, bilo kakav pomak ostala bi u sportu, ovako, nije to sve imalo smisla. Danas je i sama trenerica, radi s malom djecom u klubu i trudi se ne ponoviti pogreške svoga trenera, iako je i sama svjesna da nije lako udovoljiti svim individuama posebno.
DSCN0188                                                                                        Razgovor s Kristinom Brkić

Teško je zaključiti kao bi se trener trebao odnositi prema svojim sportašima. Svatko je drugačija osoba i svatko drugačije vidi stvari. Važno je da trener pozna svoje sportaše,  da sluša njihove potrebe, kao što je potrebno i da sportaš ima povjerenja  u trenera. Ako toga nema, njihov  prestanak suradnje možda i je najbolja opcija..

One response

  1. Mogu se poistovjetiti s Kristinom. Doduše, trenirala sam rukomet samo mjesec dana, ali sam odustala baš iz tog razloga jer je trenerica cijelo vrijeme vikala na nas i čak nas psovala. Postavljala se toliko autoritetno i bezobrazno da sam sa strahom dolazila na trening. Na kraju sam odustala. Moja prijateljica trenirala je od malih nogu rukomet i bila je navikla,ali ja sam došla sa nekih 11 godina u klub i bilo mi je strašno da se neki odnosi tako prema meni. Na kraju je i sama prijateljica otišla iz kluba jer više nije mogla to trpjeti. Npr. kada bi lošije odigrala utakmicu, trenerica ne bi s njom progovorila nekoliko dana ni riječ, ružno bi je gledala i slično.

    January 7, 2013 at 1:02 pm

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out / Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out / Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out / Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out / Change )

Connecting to %s