SNJEŽNA KRALJICA, LUKSUZ ILI HRVATSKI STANDARD?

I osmi puta za redom zagrebačko Sljeme ugostilo je skijaški cirkus na utrci Svjetskog kupa, Snow queen trophy. Osim utrke, velika količina ljudi slila se i u glavni grad kako bi podržalo najbolje skijaše i skijašice. No, kao i svake godine veliko se pitanje postavlja, je li Snježna kraljica isplatljiva za jednu malu zemlju kao što je Hrvatska ili Grad Zagreb, koji je sve, samo ne skijaški centar. Priče su različite, komentari svakojaki. Sudjelujući na utrkama ove, kao i prijašnjih godina, dalo bi se zaključiti da je puno novca uloženo, a malo toga dobiveno nazad. No, je li to stvarno tako?…

Brojna ciljna arena, tzv.vip publika
Foto: Vedrana Malec

NOVČANI IZDACI

Kada se spomene ukupni iznos koji je uložen u same utrke zvuči definitvno previše. Koliko je poznato, utrošeno je preko 23 milijuna kuna. Većinskim djelom od sponzora.Sponzora koji traže nešto i za uzvrat. Kada se pogleda platinum tribina, djeluje kao da su svi došli na Sljeme samo kako bi bili viđeni, dobro se najeli i popili , a navijanje stavili u drugi plan. Ali nije to u potpunosti tako. Da, istina je, u šatoru koji je grijan hrana je konstantno svježa, vino je najfinije, svira muzika. I postavlja se pitanje da li je to potrebno ili bi i manja količina svega toga bila dovoljna? Vjerojatno bi. Ali baš ti sponzori koji sami događaj financiraju s preko 15 milijuna kuna to definitvno i zaslužuju. A i atmosfera u samoj ciljnoj ravnini bila bi daleko slabija da ih nema. Sam događaj traje tri dana. No, organizacija traje puno dulje. Uključeno je preko 1000 ljudi koji mjesecima rade na stazi, što od samog prirpemanja snjega, do postavljanja ograda, tribina, šatora.I to košta. Ni zetovi busevi nisu besplatni. Ni hrana koja se nudi posjetiteljima, ni brojni koncerti. I sve to traje baš ta tri dana. Zagrepčani često ističu kako to grad previše košta. Košta ga nešto više od 4 milijuna kuna. Za tri dana spektakla svjetskih razmjera. Utrku  su uz CNN prenosile još 22 televizijske kuće, te azijski Eurosport, što se s obzirom na njihovo tržište može smatrati velikim uspjehom  i promocijom prije svega Grada Zagreba i Hrvatske. S obzirom na cijenu karata i ono što se gledatelju pruža u toj karti luksuz zapravo dobiva gledatelj.  A trošak i nije toliko velik za besplatnu reklamu u svijetu, vrhunsku zabavu, dolazak najvećih legendi skijaškog svijeta i brojne ljubitelje skijanja koji jedva dočekaju da i njihovo domaće skijalište, koje inače nije dovoljno iskorišteno, pokaže svoj sjaj.

Priprema staze, uz pomoć velikog broja radnika
Foto: Vedrana Malec

KOMENTARI GLEDATELJA

Atmosfera je na Sljemenskoj utrci kao i uvijek do sada bila izvrsna. Svakako je iznenadio broj gledatelja na ženskoj utrci, oko 10 000 , s obzirom da Hrvatska nije imala predstavnicu koja se mogla boriti za sam vrh. I to pokazuje koliko se žudi za takvim događajima kod nas. Navijalo se jednako za sve, one najjače ,ali i one najslabije. Jedan od gledatelja, Krešimir Zubčić, najbolje je opisao sam događaj rječima ” bilo je fenomenalno”. Kako i sam kaže na utrke dolazi svake godine, i atmosfera, kao i organizacija iz godine u godinu sve je bolja. Prije svega tu se mora pohvaliti izvrsnog DJ-a, ali i navijače koji su gromoglasno pratili njegove upute.

– ja se nadam da će i u sljedećim godinama kad Ivica prestane skijati Sljeme moći zadržati takvu organizacijsku razinu natjecanja te da grad neće izgubiti tako jedno važno natjecanje koje je od izuzetne turističke važnosti, nadodao je Krešimir i odjurio na Krumpirište po okrijepu.

Krešimir s ekipom
Foto: Vedrana Malec

Katarina, koja je prvi puta došla na sljemensku utrku, ponajviše je bila oduševljena utrkom legendi, jer kako i sama kaže skijanje prati od malih nogu i vidjeti Janicu Kostelić, Marca Giraldellija i ostale legende skijanja, u živo, neprocijenjivo je.

Za ljubitelje skijanja ovaj događaj nije preskup. Niti luksuz. Cijene karata su za obične građane pristupačne, oni koji imaju i žele kupiti skuplju kartu, uz nju će dobiti i više, ako mogu i žele, zašto si ne bi priuštili?! Ni, Grad Zagreb nije gubitnik u ovoj prići. Dapače, profit je dugoročan i koristan za razvoj. Možda nagradni fond natjecatelja je malo previsok, no i to se financira od sponzora i samo još jače motivira svakog natjecatelja da publici pruži još više od sebe. Zaključak. Možemo se samo nadati da će se ovo natjecanje održati i nakon odlaska Kostelića iz skijanja jer će Grad definitivno izgubiti manifestaciju koja ga prikazuje u najboljem svijetlu cijelom svijetu, za ne tako velike novce iz proračuna. Jedina zamjerka koja je vidljiva je nemogućnost skijanja Zagrepčana na Sljemenu prije utrke, a ni nakon, zbog (ne)uređenja  staze, čime bi se privuklo još više posjetitelja, posebno djece koja bi jednog dana mogla nasljediti Janicu i Ivicu i održati ovaj događaj, koji nije samo natjecanje, na jednako visokoj razini.

Dolazak gledatelja
Foto:Vedrana Malec

Navijačice uživaju u zabavi i okrijepi
Foto: Vedrana Malec

Snimka: atmosfera i ugođaj na Sljemenskoj utrci

January 9, 2013 | Categories: Uncategorized | Leave a comment

ČUDAN JE ODNOS TRENERA I SPORTAŠA

Trenerica objašnjava što će se raditi na treningu
Foto: Vedrana Malec

U svakom sportu, bilo u dječjim kategorijama ili u onim nešto starijim, u amaterskom sport ili profesionalnom, trener ima ključnu ulogu. Trener osim što mora posjedovati veliko praktično znanje na području sporta, prije svega treba biti dobar “psiholog” koji će sportaša uspijeti motivirati i “natjerati” da da sve od sebe i kada je najteže.

VRSTE TRENERA

Struka danas trenere dijeli na tri osnovna tipa. Postoje strogi i kritični treneri, koji kroz svoj rad često naređuju te od sportaša puno zahtjevaju. Drugi tip su blagi i njegujući, koji se prema sportašima postavalju zaštitnićki, slušaju njihove potrebe te ih često ohrabruju i nagrađuju lijepim riječima ili nagradama. Posljednji tip trenera koji se spominje u literaturi su realne i autonomne osobe koja razmišljaju, provjeravaju i pretpostavljaju, željnu su usvojiti nova znanja te ih primjeniti u trenažnom procesu.
Vrlo je važna i suradnja roditelja i trenera, roditelj treba biti angažiran u djetetov sportski razvoj i napredak, al mora znat granicu, jer kada dolazi do zadiranja u stručni rad trenera, ili preveliki angažman u klubu gdje na vidjelo izlaze subjektivni interesi roditelja, dolazi do problema koji često završavaju negativno za samog sportaša.

PROBLEMI U KOMUNIKACIJI

Iako se trener gotovo uvijek trudi raditi sve kako bi njegov natjecatelj postigao maksimum i došao do što boljeg rezultata, često u svom radu zaboravlja da je taj sportaš samo osoba koja uz sport ima i drugi život koji treba poštovati. Svaki je sportaš indiviuda za sebe pa se tako i treba odnositi prema njemu. Ne odgovara svakome isti režim, treba razlikovati osobe koje bolje funkcioniraju pod pritiskom od onih koje ne, također treba odabrati trenutak kada sportaša treba pokuditi, a kada pohvaliti. Treneri često zaboravljaju na to. Kada se uđe u neku kolotečinu, svaki dan je isti, te treneri često niti ne primjete promjene na svom sportašu. Kada dođe do pada rezultata ili stagnacije, često dolazi i do problema u odnosu sportaš – trener. Dolazi do svađa, nesuglasica , a često kada to predugo traje i do prestanka suradnje ili do prekida karijere tog sportaša. Obično sportaši u taj period ulaze s pubertetom, postaju nezadovoljni jer počinju više toga shvaćati, raspituju se, saznaju nove informacije te počinju prigovarati treneru, što sami treneri često ne prihvaćaju i ne žele promijeniti princip rada što uništava njihov odnos.

PERSPEKTIVNA TAEKWONDO-ASICA ODUSTALA OD DALJNJEG RAZVOJA ZBOG TRENERA

Nedavno sam upoznala mladu perpektivnu, sada već bivšu, taekwondoašicu, Kristinu Brkić, koja je zbog svog klubskog trenera i odnosa s njome odlučila prestati trenirati iako je pred njom bla svijetla budućnost. Sama Kristina priznala mi je da joj je izuzetno teško bilo napustiti sport u kojem je od malena, no frustracije koje su se u njoj nakupljale tokom duljeg vremena dovele su je do te teške odluke. Kada je bila manja sve je funkcioniralo, no kako je odrastala i njene potrebe su postale veće, također nije dobro podnosila svakodnevna prigovaranja na treningu, stalni osjećaj da ono sto ona napravi ili izvede ne valja te je s velikim nezadovoljstvom počela dolaziti na treninge. Dok naposljetku nije skroz prestala dolaziti. Njen trener vjeruje kako sportaša ne treba hvaliti, nego ga stalno tjerati na više, no njoj to nije odgovoralo, jednostavno je koji put željela čuti i pokoju pohvalu za svoj rad. Kako njen trener nije želio promijeniti način svog rada, niti je najvjerojatnije posjedovao dovoljno znanja za to, i sama priznaje da je primjetila samo malo želje za promjenom kod njega, bilo kakav pomak ostala bi u sportu, ovako, nije to sve imalo smisla. Danas je i sama trenerica, radi s malom djecom u klubu i trudi se ne ponoviti pogreške svoga trenera, iako je i sama svjesna da nije lako udovoljiti svim individuama posebno.
                                                                                        Razgovor s Kristinom Brkić

Teško je zaključiti kao bi se trener trebao odnositi prema svojim sportašima. Svatko je drugačija osoba i svatko drugačije vidi stvari. Važno je da trener pozna svoje sportaše,  da sluša njihove potrebe, kao što je potrebno i da sportaš ima povjerenja  u trenera. Ako toga nema, njihov  prestanak suradnje možda i je najbolja opcija..

January 1, 2013 | Categories: Uncategorized | 1 Comment